U Danskoj se prije skoro 10 godina uklonio zakon koji je dijaspori omogućavao učenje maternjeg jezika u ovoj državi. To ne znači da bošnjačka djeca i omladina nemaju mogućnost pohađanja nastave bosanskog jezika, ali opštine u Danskoj zakonski nisu dužne da im ovo obezbjede.

To je jedna od najvećih razlika između obrazovanja Švedske i Danske. Opštine u Danskoj imaju mogućnost da obezbjede nastavu maternjeg jezika, ali nisu dužne da to učine. Ovim zakonom se uništavaju ljudska prava smatra Nijaz Selimović, nastavnik bosanskog jezika u Švedskoj, u gradu Halmstad.

”Krše ljudska prava”
-  Očito je da krše ljudska prava ovim zakonom jer ne daju strancima pravo da uče svoj maternji jezik. Ovo je također ekstreman primjer uništavanja identiteta, ističe Nijaz Selimović, 67 god.
U Švedskoj je situacija drugačija. Naime, u toj državi su opštine dužne pružiti djeci i omladini drugog etniciteta mogućnost učenja svog maternog jezika. Opštine su dužne finansirati nastavu maternog jezika kako bi škole mogle obezbjediti ovo za razne dijaspore u državi.

Velika razlika izmedju Švedske i Danske
U Švedskoj i u Danskoj važe pravila Evropske unije. Dakle, da sva djeca koja imaju državljanstvo jedne države u Evropskoj uniji imaju pravo na nastavu maternjeg jezika. No, ovaj zakon važi samo za djecu i omladinu koja ima etničko porijeklo jedne druge zemlje unutar Evropske unije. Djeca i omladina koja nose bosansko-hercegovačko porijeklo nemaju u Danskoj pravo da dobiju nastavu maternjeg jezika. Opštine u Danskoj imaju dakle pravo da kažu ”Ne” predmetu maternjeg jezika. U Švedskoj su sve opštine dužne pružiti nastavu maternjeg jezika djeci svih etniciteta.

Teži uslovi u Danskoj
U Švedskoj je dovoljno da postoji minimalno pet osoba koji žele ovakvu nastavu kako bi opština bila dužna udovoljiti njihovim potrebama. No, u Danskoj mora biti minimalno 12 djece ili omladine kako bi opština razmatrala njihov zahtjev i eventualno odobrila ili negirala. 

Nijaz Selimović je nastavnik bosanskog jezika u Švedskoj već 12 godina i ističe da je ovakva situacija dosta problematična.
- To je asimilacija stranaca, jedan pokušaj uništavanja njihovog identiteta kako bi ih time ostavili bez korijena. A kad izgubiš identitet onda si nula.

Bolje ocjene sa maternim jezikom
Nauka je pokazala da dijaspora koja uči svoj maternji jezik ima bolji prosjek ocjena od one djece koja ne uči svoj maternji jezik ili koja ne dolazi iz familije drugog etničkog porijekla.
Švedski lingvista Keneth Hyltenstam je u svom naučnom izvještaju izdatom 2007. godine napisao da ukoliko je jedno dijete druge etničke pripadnosti razvilo svoj lingvistički riječnik vlastitog maternjeg jezika lakše mu je naučiti jezik u državi u kojoj trenutno boravi.
Rezultati kvantitativne studije napravljene od Danske znanstvene institucije Anvendt KommunalForskning u Novembru 2011. godine su pokazale da djeca drugih entiteta imaju bolje ocjene i u matematici. Ovo sve zahvaljujući pohađanju nastave maternog jezika. Ova nauka je pokazala da što veći broj djece i omladine ide na nastavu maternjeg jezika još je bolji prosjek ocjena u nastavi matematike.  

Švedska se brine o svojim entitetima
Švedska odaje mnogo više pažnje kulturi i jeziku ljudi drugih entiteta koji borave u toj državi. Učiti svoj maternji jezik se smatra veoma važnim, jer je on jako dobra podloga kako bi omladina naučila švedski jezik. U Švedskoj je čak moguće dobiti svu ili dio ostale nastave u školi na svom maternjem jeziku. Ovo kako bi djeca u osnovnoj školi učila lakše razne predmete.

- Ako postoji minimalno pet osoba u cijeloj opštini koji traže nastavu svog maternjeg jezika, i ako oni svi idu u opštinske škole onda im se ovo mora obezbjediti. No, zakon je drugačiji prema privatnim školama. Mora biti minimalno pet osoba u okviru te privatne škole kako bi dotična škola bila primorana obezbjediti ovu nastavu.

Mats Wennerholm ističe da i ako postoje razlike između privatnih i državnih škola, one se sve ipak moraju pridržavati zakonu na isti način. Ovo znači da svi imaju pravo da traže nastavu svog maternog jezika, ali da postoji mogućnost da dotična škola kaže ”Ne” i da to bude u skladu sa zakonom. Djeca imaju mogućnost da pohađaju bosansku nastavu u nekoj drugoj školi u istom gradu ako njihova škola nema uslova ili neće da pruži tu nastavu. No, u zakonu nije regulisano ako jedan učenik ima pravo ili treba da ide u drugu školu kako bi dobio svoju nastavu.

”Krše se državni zakoni”
Ukoliko se desi da jedna škola nekom učeniku odbije ovu nastavu roditelji trebaju u tom slučaju direktoru škole ukazati na zakon koji garantuje svakom učeniku ovu nastavu. Zakoni se mogu naći na adresi www.modersmal.skolverket.se.
- Ako i nakon ukazivanja na državne zakone roditelji dobiju negativan odgovor onda trebaju pitanje voditi na sud. Jer, ukoliko škola nastavi odbijati ovu nastavu nekom učeniku onda se u tom momentu krše državni zakoni, ističe Mats Wennerholm.

”Stranci se gledaju drugačije”
Nijaz Selimović, jedan od nastavnika bosanskog jezika u Švedskoj, ističe da on u zadnje vrijeme nije primjetio da je neko negirao učenicima nastavu maternog jezika, no ipak ističe da održavati takvu nastavu nije baš jednostavno.
- Učenici u nekim slučajevima moraju napustiti jednu drugu nastavu kako bi došli da uče bosanski jezik, to nekada zasmeta drugim učiteljima. Naravno država ne može zabraniti nastavu bosanskog jezika, ali u svakoj državi se stranci gledaju drugačije, kaže Nijaz i nastavlja.
- Nekada se škole izvlače na tu neku ekonomsku stranu, ali zna se da je država pokrovitelj svake nastave maternjeg jezika. A ukoliko neka škola ipak učeniku negira ovu vrstu nastave, naravno moraju se kontaktirati odgovorne školske institucije, kao što je Skolverket.

Djeca koja su rođena u Švedskoj gube interes za studiranje maternjeg jezika u školama. Ovo su riječi jednog nastavnika bosanskog jezika u Švedskoj, Nijaza Selimovića. On ističe kako se roditelji moraju educirati o važnosti učenja bosanskog jezika.

Iz Švedske ustanove za statistiku pokazuje se pad interesa kod bošnjačke dijaspore u pohađanju nastave bosanskog jezika. Statistika koja je priložena u tekstu obuhvata svu bosansko-hercegovačku djecu u devetom razredu koja ima pravo na nastavu bosanskog jezika i koliki procenat od njih faktički koristi to pravo i ide na takvu nastavu. Statistika pokazuje da je između 2000. godine pa do 2002. pao interes pohađanja nastave bosanskog jezika za 10 %. Od 2002. godine pa do 2004. broj je porastao. Od 595 bosansko-hercegovačke djece u devetom razredu osnovne škole učestovalo je ukupno 316 na ovoj nastavi.

Sve manje učenika od 2004 godine
Tada je  53 % djece koja su imala pravo na maternji jezik faktički pohađalo ovu nastavu. Par godina kasnije broj opet opada i 2006. godine skoro 49 % od bosansko-hercegovačke omladine uči bosanski jezik. U ovoj ustanovi trenutno nema podataka kakvo je stanje nakon 2006 godine, ali u školskim klupama Nijaz Selimović vidi sve više praznih mjesta nego ranije.

”Dijaspora bi propala”
-  Mene najviše brinu roditelji i njihov odnos prema nastavi bosanskog jezika. Roditelje treba educirati o važnosti učenja maternjeg jezika, takvo nešto bi bilo poput penicilina za ovaj problem, smatra Nijaz Selimović.

On je zabrinut zbog ove situacije. Bosansko-hercegovačka djeca koja su rođena u Švedskoj pokazuju sve manje interesa za učenje bosanskog jezika, a roditelji ostaju, prema riječima Nijaza, manje-više nemarni prema ovom problemu.
- To bi bila rak rana za dijasporu ako bi im djeca zaboravila svoj jezik. Očito smo sami sebi najveći neprijatelji po ovom pitanju i jedini spas u ovoj situaciji je da maternji jezik bude obavezan za svu dijasporu. Sigurno je da bi dijaspora propala ako dođe do zaboravljanja maternjeg jezika.

Lakše se izražavati na Švedskom
Mnogo omladinaca BiH- porijekla smatraju da im se lakše izražavati na švedskom jeziku, pa čak i kada pričaju međusobno sa svojim zemljacima. Sa starijima se obično iz poštovanja razgovara na bosanskom. Još jedan razlog zašto neka omladina ne želi da uči bosanski jezik je zato što je ta nastava obično u kasnim poslijepodnevnim satima, kada su svi drugi nastavnici i učenici otišli svojim kućama. Drugi učenici ne žele učiti svoj materni jezik, jer smatraju da nemaju koristi od ocjene iz tog predmeta.
- Neće jezik ništa izgubiti, već onaj čiji je jezik. Roditelji su najviše krivi što je situacija ovakva.

”Bosna je pobijedila u našim srcima”
Na stranici www.modersmal.skolverket.se  mogu se pročitati neki pismeni radovi mlađih učenika bosanskog jezika. Jedna djevojčica koja ide u sedmi razred osnovne škole dobila je zadatak da napiše tekst o jednom svom zanimljivom događaju. Odlučila je pisati o svom putovanju u Pariz gdje je gledala fudbalsku utakmicu reprezentacije Bosne i Hercegovine koja je igrala protiv Francuske u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2012. godine. Nakon malo dužeg i jako finog teksta, djevojčica završava sa riječima: ”Džeko je bio najtužniji, nije mogao sakriti svoje suze. Poželjela sam da ga utješim i da mu kažem da je naša Bosna pobijedila u našim srcima.”                                                                                                                   
                                                                                                                           Muhamed Ferhatović