Ove godine Izvršni odbor BEMUF-a i Grupa za organizaciju susreta organizuju omladinski susret za  članove BEMUF-a. Omladinski susret pruža priliku da se omladina međusobno upoznaje, druži i uči o vjeri. Pozivamo lokalne omladinske organizacije BEMUF-a da na osnovu zvanične informacije dostavljene u pozivu Dnr 31-2012 prijave svoje učesnike. S obzirom na ograničeni broj mjesta, ukoliko bude više prijavljenih učesnika, BEMUF će izvršiti raspodjelu mjesta. Prijavljenim lokalnim organizacijama će naknadno biti dostavljene detaljnije informacije o sadržaju i programu Susreta. Molimo članove BEMUF-a da se ne prijavljuju pojedinačno direktno na BEMUF za učešče na Susretu, nego se prijave mogu izvršiti jedino preko lokalne organizacije kojoj član pripada.

Sjednica je održana 8. aprila, a njoj je prethodio cjelodnevni seminar održan dan ranije, 7. aprila 2012.g.

Seminar

Seminar je bio edukativno-informativnog karaktera sa ciljem introdukcije članova Izvršnog odbora u rad BEMUF-a.

Uvodno obraćanje i dobrodošlicu na seminar svim članovima Izvršnog odbora pružio je predsjednik Alen ef. Salkić. Predstavljanjem lokalne omladinske organizacije ”Vatan” Malmö obratio se imam-domaćin Alen ef. Delić. Vjersko predavanje na temu ”Ahlak” (moral) održao je Idriz ef. Karaman, glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj. Predavanja o tehničkom i organizacionom dijelu rada BEMUF-a održao je sekretar Izet Bešić.

Članovi Izvršnog odbora su po svim temama i sa svim predavačima imali priliku razmijeniti mišljenja i postavljati razna pitanja.

Sjednica

Na sjednici Izvršni odbor je analizirao održanu Skupštinu BEMUF-a 25. februara 2012.g. u Boråsu, donešene skupštinske odluke i usvojeni Plan rada za 2012.g. Podijeljeni su konkretni zadaci za realizaciju. Donešena je odluka da BEMUF otvori svoj vlastiti ”Twitter” sa ciljem dinamičnijeg davanja aktuelnih informacija na internet, pored postojeće stranice i Facebook grupe.

Na osnovu postojećih e-mail adresa članova, BEMUF će pokušati slati kvartalne aktuelne informacije članovima. Planirano je da se informacije šalju krajem mjeseca marta, juna, septembra i decembra.

U okviru organizacije bajramske svečanosti planirano je da BEMUF u saradnji sa Islamskom zajednicom Bošnjaka u Švedskoj i NBV-om pokuša organizirati svečanu akademiju povodom godišnjice 15 godina postojanja i rada BEMUF-a.

Planirano je da se organizira učešće predstavnika BEMUF-a na ovogodišnjem ”Maršu mira” u Srebrenici povodom obilježavanja genocida.

Donešene su potrebne odluke da se pripremi isplata ovogodišnje novčane pomoći lokalnim omladinskim organizacijama BEMUF-a koje ispunjavaju postavljene uslove.

Planira se održavanje Konferencije za lokalne organizacije 29. septembra 2012.g. Biće ponuđeno lokalnim organizacijama da se prijave za tehničku organizaciju, a Odbor će osmisliti program i sadržaj Konferencije.

Zakazan je datum održavanja Susreta BEMUF-a 2012. Susret će se ako Bog da održati 1.-3. juna u Ransbergu. Za glavnog organizatora imenovan je Amel Osmanović, inače  koordinator Grupe za susrete i član Savjeta BEMUF-a. Detalje oko organizacije dogovoriće Grupa za susrete i predstavnici Odbora na sastanku planiranom za 28. april 2012.g. u Växjöu. U okviru Susreta 2012, planirano je i da se održi naredna 3. sjednica Odbora, u petak naveče, 1. juna u Ransbergu.

Odbor je donio odluku da se neaktivnim lokalnim organizacijama pošalje dopis sa vremenskim rokom da najkasnije do 31. decembra 2012.g. ispune potrebne uslove. Uslovi su: postojanje članstva u vidu dostavljenih pristupnica, omladinskog odbora, statuta organizacije i zapisnika sa održane omladinske skupštine. BEMUF će pružiti svu moguću podršku u radu. Ukoliko uslovi ne budu ispunjeni u navedenom roku, Odbor će kasnije predložiti Skupštini da članstvo neaktivnih lokalnih organizacija u BEMUF-u bude ukinuto.

Odbor je na osnovu usvojenog Budžeta 2012 donio odluku o finansiranju 4 stipendije u saradnji sa Merhametom Švedske. Studenti koje BEMUF stipendira u 2012.g. su: Lubenović Enesa iz Travnika, Julardžija Belma iz Zenice, Brakmić Samir iz Travnika i Sikirić Haris iz Bihaća.

Odbor je donio i odluku o saradnji sa drugim organizacijama u 2012.g. Saradnja je planirana da se realizira u vidu članstva BEMUF-a na raznim stranama, sufinansiranju zajedničkih aktivnosti ili ekonomske pomoći za rad drugih organizacija. Planirano je sljedeće: članstvo BEMUF-a u ”Ship to Gaza”, ”Forumu za ravnopravnost” i Udruženju sjećanje na genocid ”Nikad više”,  zatim sufinansiranje manifestacije obilježavanja genocida Srebrenice i manifestacije povodom Dana državnosti BiH 25. novembra,         pomoć Savezu logoraša BiH u Švedskoj i finansiranje učesnika BEMUF-a na ”Maršu mira” u Srebrenici.

Za rad kancelarije BEMUF-a i bolju komunikaciju donešena je odluka da se izvršni nabavka nove tehničke opreme i službenog mobilnog telefona za sekretara.

Osnovana je Bemufova biblioteka ekskluzivnih izdanja za posuđivanje članovima i za vlastito korištenje. Biblioteka će biti formirana u kancelariji BEMUF-a, a informacija o biblioteci i načinu korištenja tih izdanja će biti poslana lokalnim organizacijama i postavljena na internet stranicu.

Planiranje aktivnosti za 2013.g.

Odbor će ispitati mogućnosti da se organiziraju ramazanske aktivnosti 2013. g. u BiH. Također, Odbor će Ispitati mogućnost studijske ekskurzije u Tursku 2013.g. uz pomoć turskih organizacija.

 Tekst i foto: Izet Bešić

Novi sastav Bemufa

Biranje novog Izvršnog odbora, prijedlog o uskraćivanju pomoći neaktivnim lokalnim organizacijama i formiranje radne grupe za omladinske susrete. Ovo su bile samo neke tačke koje je razmatrala godišnja Skupština Bemufa u Boråsu 25. februara.

Ukupno je prisustovalo 37 delegata iz 14 lokalnih organizacija, kao i gosti iz Merhameta, NBV-a i domaćini ove sjednice.

Kao i ranijih godina, Skupština je, nakon uvodnog dijela, počela sa prezentacijom Izvještaja o radu za 2011. godinu i ekonomskim izvještajem.

Formirana Grupa za susrete

Nakon što je u zadnje vrijeme bio nedostatak omladinskog susreta, formirana je po prvi put radna grupa koja će se isključivo baviti ovim pitanjem. Dakle, Grupa za susrete ima zadatak da jednostavno u saradnji sa Izvršnim odborom organizuje susret Bemufa 2012. U sastavu Grupe za susrete su: Amel Osmanović kao koordinator grupe i članovi: Haris Delić, Edin Avdić, Ajla Kastrat, Emir Dedić, Lamija Hodžić i predsjednica omladinske organizacije iz Gislaveda Emina Čukur.

Također, donešena je odluka koja donosi Bemufu pravo da uskrati osnovnu ekonomsku pomoć  lokalnim organizacijama ukoliko ne učestvuju u radu skupstine Bemufa. Ovdje se radi samo o osnovnom djelu ekonomske pomoći od Bemufa koji je prošle godine iznosio 3.000 kruna.

Novi sastav

Alen ef. Salkić je jednoglasno izabran za novog predsjednika Bemufa za 2012. godinu. Ostala imena u novom sastavu Izvršnog odbora Bemufa su: Amina Mrkulić, Alma Sejdić, Muhamed Ferhatović, Nermin Ključanin, Eldin Dervišoski i Alen ef. Delić. U ovom sastavu je Eldin Dervišoski izabran za potpredsjednika.

Naredna sjednica Izvršnog odbora će biti 7. aprila u Malmeu. Pripremu sjednice i seminara će organizirati predsjednik i sekretar uz pomoć domaćina Alena ef. Delića.

Tekst i foto: Muhamed Ferhatović

U Danskoj se prije skoro 10 godina uklonio zakon koji je dijaspori omogućavao učenje maternjeg jezika u ovoj državi. To ne znači da bošnjačka djeca i omladina nemaju mogućnost pohađanja nastave bosanskog jezika, ali opštine u Danskoj zakonski nisu dužne da im ovo obezbjede.

To je jedna od najvećih razlika između obrazovanja Švedske i Danske. Opštine u Danskoj imaju mogućnost da obezbjede nastavu maternjeg jezika, ali nisu dužne da to učine. Ovim zakonom se uništavaju ljudska prava smatra Nijaz Selimović, nastavnik bosanskog jezika u Švedskoj, u gradu Halmstad.

”Krše ljudska prava”
-  Očito je da krše ljudska prava ovim zakonom jer ne daju strancima pravo da uče svoj maternji jezik. Ovo je također ekstreman primjer uništavanja identiteta, ističe Nijaz Selimović, 67 god.
U Švedskoj je situacija drugačija. Naime, u toj državi su opštine dužne pružiti djeci i omladini drugog etniciteta mogućnost učenja svog maternog jezika. Opštine su dužne finansirati nastavu maternog jezika kako bi škole mogle obezbjediti ovo za razne dijaspore u državi.

Velika razlika izmedju Švedske i Danske
U Švedskoj i u Danskoj važe pravila Evropske unije. Dakle, da sva djeca koja imaju državljanstvo jedne države u Evropskoj uniji imaju pravo na nastavu maternjeg jezika. No, ovaj zakon važi samo za djecu i omladinu koja ima etničko porijeklo jedne druge zemlje unutar Evropske unije. Djeca i omladina koja nose bosansko-hercegovačko porijeklo nemaju u Danskoj pravo da dobiju nastavu maternjeg jezika. Opštine u Danskoj imaju dakle pravo da kažu ”Ne” predmetu maternjeg jezika. U Švedskoj su sve opštine dužne pružiti nastavu maternjeg jezika djeci svih etniciteta.

Teži uslovi u Danskoj
U Švedskoj je dovoljno da postoji minimalno pet osoba koji žele ovakvu nastavu kako bi opština bila dužna udovoljiti njihovim potrebama. No, u Danskoj mora biti minimalno 12 djece ili omladine kako bi opština razmatrala njihov zahtjev i eventualno odobrila ili negirala. 

Nijaz Selimović je nastavnik bosanskog jezika u Švedskoj već 12 godina i ističe da je ovakva situacija dosta problematična.
- To je asimilacija stranaca, jedan pokušaj uništavanja njihovog identiteta kako bi ih time ostavili bez korijena. A kad izgubiš identitet onda si nula.

Bolje ocjene sa maternim jezikom
Nauka je pokazala da dijaspora koja uči svoj maternji jezik ima bolji prosjek ocjena od one djece koja ne uči svoj maternji jezik ili koja ne dolazi iz familije drugog etničkog porijekla.
Švedski lingvista Keneth Hyltenstam je u svom naučnom izvještaju izdatom 2007. godine napisao da ukoliko je jedno dijete druge etničke pripadnosti razvilo svoj lingvistički riječnik vlastitog maternjeg jezika lakše mu je naučiti jezik u državi u kojoj trenutno boravi.
Rezultati kvantitativne studije napravljene od Danske znanstvene institucije Anvendt KommunalForskning u Novembru 2011. godine su pokazale da djeca drugih entiteta imaju bolje ocjene i u matematici. Ovo sve zahvaljujući pohađanju nastave maternog jezika. Ova nauka je pokazala da što veći broj djece i omladine ide na nastavu maternjeg jezika još je bolji prosjek ocjena u nastavi matematike.  

Švedska se brine o svojim entitetima
Švedska odaje mnogo više pažnje kulturi i jeziku ljudi drugih entiteta koji borave u toj državi. Učiti svoj maternji jezik se smatra veoma važnim, jer je on jako dobra podloga kako bi omladina naučila švedski jezik. U Švedskoj je čak moguće dobiti svu ili dio ostale nastave u školi na svom maternjem jeziku. Ovo kako bi djeca u osnovnoj školi učila lakše razne predmete.

- Ako postoji minimalno pet osoba u cijeloj opštini koji traže nastavu svog maternjeg jezika, i ako oni svi idu u opštinske škole onda im se ovo mora obezbjediti. No, zakon je drugačiji prema privatnim školama. Mora biti minimalno pet osoba u okviru te privatne škole kako bi dotična škola bila primorana obezbjediti ovu nastavu.

Mats Wennerholm ističe da i ako postoje razlike između privatnih i državnih škola, one se sve ipak moraju pridržavati zakonu na isti način. Ovo znači da svi imaju pravo da traže nastavu svog maternog jezika, ali da postoji mogućnost da dotična škola kaže ”Ne” i da to bude u skladu sa zakonom. Djeca imaju mogućnost da pohađaju bosansku nastavu u nekoj drugoj školi u istom gradu ako njihova škola nema uslova ili neće da pruži tu nastavu. No, u zakonu nije regulisano ako jedan učenik ima pravo ili treba da ide u drugu školu kako bi dobio svoju nastavu.

”Krše se državni zakoni”
Ukoliko se desi da jedna škola nekom učeniku odbije ovu nastavu roditelji trebaju u tom slučaju direktoru škole ukazati na zakon koji garantuje svakom učeniku ovu nastavu. Zakoni se mogu naći na adresi www.modersmal.skolverket.se.
- Ako i nakon ukazivanja na državne zakone roditelji dobiju negativan odgovor onda trebaju pitanje voditi na sud. Jer, ukoliko škola nastavi odbijati ovu nastavu nekom učeniku onda se u tom momentu krše državni zakoni, ističe Mats Wennerholm.

”Stranci se gledaju drugačije”
Nijaz Selimović, jedan od nastavnika bosanskog jezika u Švedskoj, ističe da on u zadnje vrijeme nije primjetio da je neko negirao učenicima nastavu maternog jezika, no ipak ističe da održavati takvu nastavu nije baš jednostavno.
- Učenici u nekim slučajevima moraju napustiti jednu drugu nastavu kako bi došli da uče bosanski jezik, to nekada zasmeta drugim učiteljima. Naravno država ne može zabraniti nastavu bosanskog jezika, ali u svakoj državi se stranci gledaju drugačije, kaže Nijaz i nastavlja.
- Nekada se škole izvlače na tu neku ekonomsku stranu, ali zna se da je država pokrovitelj svake nastave maternjeg jezika. A ukoliko neka škola ipak učeniku negira ovu vrstu nastave, naravno moraju se kontaktirati odgovorne školske institucije, kao što je Skolverket.

Djeca koja su rođena u Švedskoj gube interes za studiranje maternjeg jezika u školama. Ovo su riječi jednog nastavnika bosanskog jezika u Švedskoj, Nijaza Selimovića. On ističe kako se roditelji moraju educirati o važnosti učenja bosanskog jezika.

Iz Švedske ustanove za statistiku pokazuje se pad interesa kod bošnjačke dijaspore u pohađanju nastave bosanskog jezika. Statistika koja je priložena u tekstu obuhvata svu bosansko-hercegovačku djecu u devetom razredu koja ima pravo na nastavu bosanskog jezika i koliki procenat od njih faktički koristi to pravo i ide na takvu nastavu. Statistika pokazuje da je između 2000. godine pa do 2002. pao interes pohađanja nastave bosanskog jezika za 10 %. Od 2002. godine pa do 2004. broj je porastao. Od 595 bosansko-hercegovačke djece u devetom razredu osnovne škole učestovalo je ukupno 316 na ovoj nastavi.

Sve manje učenika od 2004 godine
Tada je  53 % djece koja su imala pravo na maternji jezik faktički pohađalo ovu nastavu. Par godina kasnije broj opet opada i 2006. godine skoro 49 % od bosansko-hercegovačke omladine uči bosanski jezik. U ovoj ustanovi trenutno nema podataka kakvo je stanje nakon 2006 godine, ali u školskim klupama Nijaz Selimović vidi sve više praznih mjesta nego ranije.

”Dijaspora bi propala”
-  Mene najviše brinu roditelji i njihov odnos prema nastavi bosanskog jezika. Roditelje treba educirati o važnosti učenja maternjeg jezika, takvo nešto bi bilo poput penicilina za ovaj problem, smatra Nijaz Selimović.

On je zabrinut zbog ove situacije. Bosansko-hercegovačka djeca koja su rođena u Švedskoj pokazuju sve manje interesa za učenje bosanskog jezika, a roditelji ostaju, prema riječima Nijaza, manje-više nemarni prema ovom problemu.
- To bi bila rak rana za dijasporu ako bi im djeca zaboravila svoj jezik. Očito smo sami sebi najveći neprijatelji po ovom pitanju i jedini spas u ovoj situaciji je da maternji jezik bude obavezan za svu dijasporu. Sigurno je da bi dijaspora propala ako dođe do zaboravljanja maternjeg jezika.

Lakše se izražavati na Švedskom
Mnogo omladinaca BiH- porijekla smatraju da im se lakše izražavati na švedskom jeziku, pa čak i kada pričaju međusobno sa svojim zemljacima. Sa starijima se obično iz poštovanja razgovara na bosanskom. Još jedan razlog zašto neka omladina ne želi da uči bosanski jezik je zato što je ta nastava obično u kasnim poslijepodnevnim satima, kada su svi drugi nastavnici i učenici otišli svojim kućama. Drugi učenici ne žele učiti svoj materni jezik, jer smatraju da nemaju koristi od ocjene iz tog predmeta.
- Neće jezik ništa izgubiti, već onaj čiji je jezik. Roditelji su najviše krivi što je situacija ovakva.

”Bosna je pobijedila u našim srcima”
Na stranici www.modersmal.skolverket.se  mogu se pročitati neki pismeni radovi mlađih učenika bosanskog jezika. Jedna djevojčica koja ide u sedmi razred osnovne škole dobila je zadatak da napiše tekst o jednom svom zanimljivom događaju. Odlučila je pisati o svom putovanju u Pariz gdje je gledala fudbalsku utakmicu reprezentacije Bosne i Hercegovine koja je igrala protiv Francuske u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2012. godine. Nakon malo dužeg i jako finog teksta, djevojčica završava sa riječima: ”Džeko je bio najtužniji, nije mogao sakriti svoje suze. Poželjela sam da ga utješim i da mu kažem da je naša Bosna pobijedila u našim srcima.”                                                                                                                   
                                                                                                                           Muhamed Ferhatović

I ako živi u Švedskoj, jednoj sekulariziranoj ali ipak kršćanskoj državi Amina Mrkulić, 20, ponosno nosi svoj hidžab. Od nošenja hidžaba odvraćali su je ljudi muslimanskog porijekla, pa čak i nastavnici u školi. No njena odanost islamu je svakako priča trnovite naravi.

Amina Mrkulić rođena je u gradu Gusinje u Sandžaku i došla je u Švedsku rane 1992. godine. Dakle, par mjeseci prije početka agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Odrasla je u švedskom gradu Helsingborgu u kojem je i pohađala mektepsku nastavu. Ona ima jednu stariju i mlađu sestru. Roditelji su joj pobožni tako da je ona već od malih nogu zavolila islam. Ova djevojka trenutno studira prvu godinu farmaceutskog fakulteta i radi kao apotekarka u Malmeu.

 Iskreno vjerovanje

Ovo nije samo jedna priča u nizu drugih. U razgovoru sa ovom djevojkom, slušajući način njenog opisivanja vjerske odanosti, može se osjetiti iskrenost u iskazanim riječima.

- Od malih nogu sam išla u džamiju. Stalno sam nastojala da steknem što veći nivo u vjerovanju i prakticiranju vjere. Želila sam uvijek koliko je god je to bilo moguće da postanem što bolja muslimanka. Iako sam dugo vremena živjela, može se reći, u tom nekom modernom svijetu mene je uvijek islam grlio i pričvrstio uz sebe, govori Amina.

Hidžab stavila u osnovnoj školi

Ona je prvi put stavila hidžab kad je pohađala peti razred osnovne škole u Helsingborgu. To je prema njenim riječima bila potpuno njena ideja i želja. No, nastavnici su tada ipak sumnjali u to da je ona sigurno počinila nekakav grijeh i da su je roditelji zbog toga željeli kazniti. A ta kazna bi u tom slučaju bila nošenje hidžaba. Amina ističe kako je dosta puta tada rekla svojim nastavnicima da to nije istina, ali oni joj ipak nisu vjerovali. Čak je jedan nastavnik u tajnosti ispitivao njenu dvije godine stariju sestru o tome da li je neko natjerao Aminu na tu odluku.

- Tada sam odlučila da skinem hidžab. Nisam mogla podnijeti pritisak ljudi u okolini. Stvar je ta da su moji vršnjaci u školi bili pozitivni prema mojoj tadašnjoj odluci i nisu se protivili.

“Stekla dojam da se igram s vatrom”

Nakon petog razreda pa svo vrijeme poslije toga ova djevojka nije nikad napustila svoju vjeru. Amina govori kako ona prakticira vjeru punom snagom, posteći i klanjajući pet vakata namaza. Ali prije nego što se pokrila prije par mjeseci uvijek je osjećala neku prazninu, stalno je imala osjećaj kao da nešto nije uredu. Nešto joj je falilo.
- I ako sam uvijek klanjala svih pet vakata namaza, ipak sam znala uveče izaći sa prijateljicama. Nisam nikad pila, ali na mjestima gdje smo izlazile, bilo je alkohola i muzike. Moje drugarice su bile muslimanskog porijekla ali nisu sve one prakticirale vjeru. Zato sam stekla dojam da se igram s vatrom.

Egipat je bio početak

Osjećaj koji je imala da nešto u svom životu želi da promijeni je postao sve veći. U januaru 2011. godine otišla je u Egipat sa svojom sestrom. Jedna država zbog koje, kako ona kaže, ima udjela u njenoj finalnoj odluci nošenje hidžaba. Umjesto da bude na plaži, bazenima i provodi vrijeme sunčajući se kraj obale Amina je obilazila egipatske džamije.
- Tu se desio preokret. Primijetila sam da muškarci na neki način više poštuju i respektuju žene koje imaju maramu.Cure koje su inače hodale polugole su se obično tretirale poput nekog predmeta. Zašto mi žene moramo privlačiti muške poglede? Shvatila sam kako stvari stoje.

“Najbolji dan u mom životu”

- Jedan dan kad sam ustala probudila sam se sa strahom od Allaha, dželle šenuhu. Počela sam to jutro razmišljati da se sutra možda uopće neću ni probuditi. Ko mi garantuje da ću živjeti dugo i stići oprati sve svoje grijehe? Taj dan sam se osjećala zrela. Kad sam se vratila sa posla, sjela sam za kompjuter i počela pisati e-mail svom poslodavcu u apoteci. Rekla sam mu da sljedeći put kad dođem na posao bit ću pokrivena, i zamolila sam ga da mi da mogućnost obavljanja namaza na poslu.

“Ni mama ni sestre ne nose hidžab”

U Švedskoj je dosta ljudi izgubilo posao zbog toga što su klanjali na radnom mjestu. Ali Aminin poslodavac, koji je švedskog porijekla, je bio više nego pozitivan prema njenoj odluci. Njegova jedina želja je bila da ga ona obavijesti kada će obaviti namaz kako bi neko drugi mogao preuzeti Aminine obaveze dok se ona ne vrati.
- Kad sam došla na posao taj dan prišao mi je i pitao me sa osmijehom na licu da li imam hidžab. Bilo mi je toliko drago da su imali pozitivan stav prema mojoj odluci, osmijeh mi je bio od ušiju do ušiju od sreće. Čak mi je tada radna kolegica rekla da izgledam lijepo pod hidžabom, kaže Amina i nastavlja.
- Ono što je ljude najviše čudilo je to da moja mama ni mlađa a ni starija sestra ne nose hidžab. To je dakle bila u potpunosti moja odluka.

“Kao ptica oslobođena iz kaveza”

U to vrijeme kad se Amina odlučila da nosi hidžab, živjela je sama u svom stanu bez roditelja.
- Nakon što sam poslala e-mail poslodavcu i prije prvog dana na poslu otišla sam zajedno sa svojom mlađom sestrom kod svojih roditelja te večeri. Kada sam joj rekla za svoju odluku, bila je jako uzbuđena. Amina nastavlja svoju priču i govori o trenutku kako stoji na pragu svog stana i namješta hidžab. Znala je, da kada otvori svoja izlazna vrata ona ulazi u svoj, kako ona to zove, “novi život”.
- Znala sam da je to istinski korak. Htjela sam da promijenim svoj život na nešto još bolje. Amina ističe da joj je u tom momentu pao veliki kamen sa srca.
- Sa hidžabom na glavi osjećala sam se potpunom. Osjećala sam slobodu, kao ptica oslobođena iz kaveza. Djevojka govori da su joj roditelji bili jako sretni kada su je vidjeli sa hidžabom. Otac ju je pitao da li je to definitivna odluka na što je ona odgovorila da jeste. Zatim joj je, od radosti, dao sve poklone koje je donio sa hadža. Amina nosi hidžab od 5 marta ove godine (2011.).
- Ne mogu nikada zaboraviti taj datum. To mi je, zasigurno, najdraži dan u životu.

“Ljepša si bez hidžaba”

 
Nakon odluke o nošenju hidžaba uslijedile su razne reakcije. Pozitivne, negativne ali i iznenadne.
- Moja najveća podrška u ovom svemu su zaista bile osobe koji uopće nisu muslimanskog porijekla. Razne kolegice su mi čak predlagale koju haljinu da obučem ili kako da stavim hidžab. Pomagale su mi u svemu ovome, a uopće nisu muslimanke. Amina ističe da se njeno društvo naglo promijenilo nakon njene odluke. Ona kaže kako su se mnogi prijatelji muslimanskog porijekla čak i distancirali od nje. Ovdje Amina pojašnjava da više nema toliko kontakta sa njima i da oni tada nisu prakticirali vjeru.
- Ja njima jednostavno više nisam odgovarala. Mnogi od njih mislili su da sam to učinila prebrzo i uslijedili su razni antiislamski komentari na moj račun. Naravno sve što su rekli nastojali su da kažu na jedan fin način.
- Mnogi su smatrali da sam previše mlada za tako nešto i da sam ljepša bez hidžaba.

Uzdaj se u Allaha, dželle šanuhu

Amina kaže da je njena najveća poruka da se, prilikom donošenja jedne ovakve odluke, treba uzdati u Allaha i ističe da se ne treba zbog toga pretjerano sikirati.

- Ako hoćes da ljudi gledaju na tebe kao na čovjeka koji ima svoje ljudske kvalitete, onda nemaš šta izgubiti. Dobit ćeš posao i sa hidžabom! Evo, pogledaj mene. Ja imam posao i radim bez problema. Ali i da izgubiš posao, pa čak i prijatelje zbog hidžaba, barem što se mene tiče, to se ipak isplati i vrijedno je, završava Amina, uz osmijeh. Ovo je sada već deseti mjesec kako ova djevojka, živeći u Švedskoj, nosi svoj hidžab.

Muhamed Ferhatović

 U jednoj anketi koja napravljena koristeći keysurvey.com  učestvovalo je 106 BiH omladinaca iz Švedske koji su davali svoja mišljenja o medijskim kućama u Bosni i Hercegovini. Rezultati pokazuju da Dnevni Avaz najviše čitaju, ali njemu i Nezavisnim novinama najmanje vjeruju.

Omladina koja je odgovorila na anketu je imala dosta toga reći o medijskim kućama u Bosni i Hercegovini. Kao što se može vidjeti u tabelama, skoro 55,6 % omladinaca najčešće čita Dnevni Avaz,  a na drugom mjestu se nalazi Sarajevo-x.com sa 16,98 %. Svako ko je odgovarao na anketu je imao mogućnost napisati ime nekog drugog časopisa pod naslovom ”Neke druge” ukoliko redovno ne čita jedan od navedenih. Ostale novine koje su bile spomenute su ”Svijet”, ”Bosanska Pošta”, ”Rijaset” i ”Sandžak info”. Neki od njih su odgovorili da uopšte ne čitaju novine iz Bosne i Hercegovine.

”Avaz se kontroliše kroz političku partiju”
Najviše komentara je dobilo pitanje, u koje novine imaš najmanje pouzdanja. Svako ko je odgovarao imao je i mogućnost napisati zbog čega ne vjeruje dotičnom časopisu. Najmanje pouzdanja imaju u Dnevni Avaz i u Nezavisne novine. Jedna osoba koja je odgovorila na anketu je  Miran Kudin, 24 godine, porijeklom iz Mostara ali živi u Švedskoj.
- Razlog zašto mnogi čitaju Dnevni Avaz je naravno zato što je popularan, isto kao što je Aftonbladet popularan u Švedskoj. Ali i ljudi koji čitaju Aftonbladet po mom mišljenju najmanje mu i vjeruju. Što više čitaoca, to manje vjerodostojnosti. A što se tiče pouzdanja u Dnevni Avaz, mislim da za to ima mnogo razloga. Jedan od razloga je naravno da je glavni urednik Dnevnog Avaza lider jedne političke stranke. I ujedno s tim, više puta pišu protiv svih političara i političkih stranaka, sem svoje.

”Nisu objektivni, pričaju loše o drugim partijama i lažu”
I ovakva mišljenja su se širila po komentarima u ovoj anketi po ovom pitanju.

Komentari upućeni o vjerodostojnosti Dnevnog Avaza:
- Nemam pouzdanja u taj časopis zbog glavnog urednika i njegovog političkog angažmana.

- Nisu objektivni, pričaju loše o drugim partijama i često lažu o drugim političarima.
Komentator br. 73 u anketi.
- Nacionalističke novine koje idu stopama jedne političke partije
Komentator br. 8 u anketi.
- Žele samo da su čitani, a ne daju uvijek 100% tačne informacije.
Komentator br. 48 u anketi

Komentari upućeni o vjerodostojnosti Nezavisnih novina:
- Novinarstvo bazirano isključivo na senzacijama
Komentator br. 10 u anketi

Komentari upućeni o vjerodostojnosti Bh-Dani:
- Dejtonska propaganda
Komentator br. 20 u anketi
- Loši podaci
Komentator br. 23 u anketi
Komentari upućeni o vjerodostojnosti Oslobođenja:
- Web stranica im nije baš profesionalno urađena

Komentator br. 67 u anketi

Potpuna objektivnost nije moguća
Jedine novine koje nisu imale komentar tim novinama su SAFF i Sarajevo-x.com. Rezultat ankete je pokazao da omladina ima jako malo povjerenja u BH-medije. To je zabrinjavajuće, naročito iz razloga što svaka medijska kuća ima mogućnost da utiče na veći broj ljudi. Novinarstvo ne smatraju da je objektivno u bilo kojem časopisu. U naučnim medijskim istragama u Švedskoj ustanovio je Jörgen Westerståhl pojmove objektivnosti koje se mogu podijeliti na razne strane. Jedno je da potpuna objektivnost zahtjeva istinu i relevantnost, balans i jednu neutralnu prezentaciju medijskog teksta (jfr. Hvitfelt 1989, sid. 38ff; Hadenius & Weibull 1997, sid. 338ff). Puna objektivnost naravno nikako nije moguća, jer u svakom medijskom tekstu se moraju poduzeti mjere etike, morala i ne dozvoliti rasističkim ili pogrdnim riječima, bez da druga strana nema mogućnosti da odgovori na to što je izrečeno.

Politika najviše interesantna!
Omladina koja je odgovorila na ovu anketu je rekla da u medijskim tekstovima najviše traže politiku. Nakon politike najpopularniji je sport, zatim ”Estrada”, vijesti o muzičkim i filmskim zvijezdama. U komentarima na ovo pitanje mnogi su dodali da često vole čitati članke koji su vezane za religiju..
Anketa je napravljena pomoću www.keysurvey.com.

                                                                                                                                                                                                    Muhamed Ferhatović

Sekretar će biti odsutan u periodu od 21. decembra 2011.g. i ponovo počinje sa radom ako Bog da u ponedjeljak 10. januara 2012.g.

U tom periodu ukoliko bude potrebno upućujemo na direktan kontakt sa predsjednikom BEMUF-a:

Hajro Huzejrović

hajro@bemuf.org

073-7430452

BEMUF je uložio sve moguće napore da se ovaj susret održi, ali to na žalost nije bilo u mogućnosti.

O organizaciji susreta u 2012.g. će odlučivati naredna Skupština BEMUF-a koja je planirana za 25. februar 2012.g.